Kraj Valuna na otoku Cresu pronađena je živa jedinka plemenite periske.
Periska se nalazi na dubini od 6,4 metra i visoka je oko 30 centimetara. Budući da živi u zoni sidrenja, bit će, po protokolu Projekta očuvanja plemenite periske u Jadranu, zaštićena posebnim kavezom.
Periska je dobila ime DIZ po svojim pronalazačima – Dragutinu Šimatoviću i Zoranu Delibašiću, tehničkim roniocima istraživačkog tima Hrvatskoga veterinarskog instituta koji su podmorje pretraživali podvodnim skuterima. Uz njih u tom su istraživačkom timu dr. sc. Željko Mihaljević, doc. dr. sc. Miroslav Benić i tehnička suradnica Angela Bradarić. Oni već dvije godine sudjeluju u Projektu očuvanja plemenite periske u Jadranu koji koordinira Ministarstvo zaštite okoliša i održivog razvoja, a sufinancira Fond za energetsku učinkovitost.
Prošle su godine u akvatoriju Valuna dvije žive jedinke plemenite periske pronašli supružnici Denise Aldi Vodarić i Ivan Vodarić iz ronilačkog centra Diving Cres iz Kovačina.

Taj bračni par zaslužan je i za novo vrijedno otkriće. U akvatoriju Valuna na dubini od 24 metra u maloj špilji čiji je otvor širok oko jednog metra, a unutrašnjost duboka četiri, pet metara, u mulju su se pritajile dvije žive jedinke periske. Odmah su kontaktirani stručnjaci izv. prof. dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli s Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, biolozi iz Aquariuma Pula i Javne ustanove More i krš koji su se složili da pronađene jedinke pripadaju vrsti Atrina fragilis. Taj školjkaš iz obitelji Pinnidae nastanjuje i sjeverna mora, ne samo Mediteran, a nalazi se uglavnom na dubini od 25 do 50 metara ukopan u mulj. I ovaj nalaz će biti evidentiran, kao i nalazi ostalih školjkaša iz obitelji Pinnidae, kako bi se unaprijedila saznanja vezana uz očuvanje periski nakon njihova masovnog pomora u Sredozemlju.
Otkrića živih jedinki plemenite periske te prikupljene ličinki o kojima se brinu stručnjaci u Aquariumu Pula, svima uključenima u Projekt očuvanja plemenite periske u Jadranu daju vjetar u leđa.
Kao i prošle godine, i ovoga se proljeća postavljaju kolektori za prihvat ličinki plemenite periske koja se razmnožava tijekom ljetnih mjeseci. U kasnu jesen, kad se temperatura mora spusti, kolektori se vade iz mora i pregledavaju, a pronađene ličinke plemenite periske se vrlo pažljivo i brzo moraju transportirati u Aquarium Pula gdje dalje rastu u sigurnim i kontroliranim uvjetima.
Istraživački tim Hrvatskog veterinarskog instituta prošli je tjedan postavio kolektore na pet lokacija - dvije u Malom Lošinju i tri na Cresu.
Na Projektu očuvanja plemenite periske u Jadranu, uz potporu institucija čije su djelatnosti usko vezane za more, odlično surađuju stručnjaci i ronioci zahvaljujući čemu je opstanak plemenite periske, endema Mediterana i najvećeg prirodnog filtera mora, na dobrom putu.
Istraživačkom timu na terenu pomaže i MUP-ov ronilački centar u vojarni Kovčanje u Malom Lošinju. Osim što istraživačima pružaju podršku u smještaju, punjenju boca i skladištenju opreme, ronioci MUP-a sudjeluju i u pretraživanju podmorja te dojavljivanju nalaza živih jedinki periske.

Gotovo trećina domaćih i divljih svinja u Hrvatskoj prokužena je hepatitisom E. Na ljude se taj virus koji uzrokuje upalu jetre, najčešće prenosi konzumacijom zaražene hrane. Zbog toga znanstvenici savjetuju građanima da veliku pozornost posvete dobroj termičkoj obradi mesa.

„Na početku sezone roštiljanja građane podsjećamo da meso trebaju dobro ispeći. Virus hepatitisa E (HEV) je vrlo otporan virus koji se može inaktivirati ako se meso peče najmanje 30 minuta na 70 stupnjeva. Na mesu ne smiju biti vidljivi tragovi krvi ni sukrvice“, savjetuju liječnici i veterinari.

Svjetska zdravstvena organizacija godišnje bilježi oko 20 milijuna infekcija hepatitisom E. Iako je virus proširen diljem svijeta, najviše je zaraženih u istočnoj i južnoj Aziji. Posljednjih desetljeća sve je više zaraženih u Europi.

Autohtona prisutnost HEV-a u ljudi u Hrvatskoj dokazana je 2012. godine. Virus je otkriven retropsektivno u krvi bolesnika uzetoj dvije godine ranije.

Epidemiologija i klinička slika oboljelih ovisi o genotipu HEV-a te geografskom području s kojega dolaze. U razvijenim zemljama nalaze se virusi HEV-3 i rjeđe HEV-4, dok u zemljama u razvoju prevladavaju humani genotipovi HEV-1 i HEV-2.

„Hepatitis E u Hrvatskoj često prolazi neprepoznato i nedijagnosticirano jer je ovdje hepatitis E načelno blaga bolest koja ne zahtijeva posebnu terapiju. Hepatitis E treba uvrstiti u diferencijalnu dijagnozu kada se radi o oštećenju jetre. Poseban oprez potreban je za imunosuprimirane bolesnike kod kojih HEV-3 može uzrokovati kroničnu bolest. Kao mjera sprječavanja infekcije virusom HEV-3 preporuča se izbjegavati sirovo i nedovoljno termički obrađeno meso i mesne prerađevine te konzumirati dobro oprano ili termički obrađeno voće i povrće. Za razliku od Europe, samo u tropskim hiperendemskim područjima hepatitis E uzrokuju humani HEV-1 i HEV-2 koji se povezuju s težim kliničkim slikama posebno u trudnica“, kazala je doc. prim. dr. sc. Oktavija Đaković Rode, pročelnica Odjela za virusologiju Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“.

Poznato je da tradicionalni mesni proizvodi predstavljanju kvalitetne i nutritivno vrlo vrijedne namirnice. Ovi proizvodi se od davnina proizvode na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima diljem Hrvatske, široko konzumiraju u domaćinstvima i predstavljaju važan dio naše gastronomske ponude. Međutim, u postupku proizvodnje, osim razlika u recepturi među domaćinstvima, značajne su i razlike u higijenskim te okolišnim uvjetima, što utječe na razlike u njihovoj kvaliteti i sigurnosti. Istraživanjima je općenito dokazano pozitivno djelovanje površinskih plijesni na kvalitetu ovih proizvoda. Međutim, nekontrolirani rast plijesni mogući je uzrok njihovog negativnog utjecaja na miris, okus i izgled proizvoda te kontaminaciju toksičnim spojevima, mikotoksinima, koje produciraju plijesni pri određenim nepovoljnim uvjetima.
Znanstvena istraživanja u ovom području provode se u okviru četverogodišnjeg istraživačkog projekta financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ), naziva „Mikotoksini u hrvatskim tradicionalnim mesnim proizvodima: molekularna identifikacija plijesni producenata i procjena izloženosti potrošača“ (IP-2018-01-9017), čiji je nositelj Hrvatski veterinarski institut (HVI), a voditeljica prof. dr. sc. Jelka Pleadin.

Mikotoksini – prijetnja sigurnosti tradicionalnih mesnih proizvoda
Provedena istraživanja po prvi puta daju uvid u koncentracije svih mikotoksina značajnih za mesne proizvode, ujedno uzimajući u obzir utjecaj vrste proizvoda i klimatske uvjete tijekom njihove proizvodnje u svih pet regija Hrvatske. Temeljem prehrambenih navika stanovništva u Hrvatskoj, provesti će se procjena izloženosti potrošača mikotoksinima kroz učestalost konzumacije ove vrste proizvoda. Rezultati istraživanja služiti će za izradu znanstvenog mišljenja kao neophodne znanstvene podloge nadležnim tijelima u području sigurnosti hrane za uspostavu najvećih dopuštenih količina mikotoksina u mesnim proizvodima, a također i proizvođačima u cilju prevencije rasta nepoželjnih plijesni te kontaminacije mesnih proizvoda mikotoksinima.
U objavljenoj brošuri prikazani su rezultati pojavnosti mikotoksina u tradicionalnim mesnim proizvodima s hrvatskih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava uzorkovanih u svih pet regija Hrvatske tijekom dvogodišnjeg razdoblja (2020. - 2021.). Provedbu istraživanja financirala je HRZZ, a izradu brošure HRZZ uz potporu HVI.

Raste potražnja potrošača za ribom i morskim proizvodima, no ulov ne zadovoljava potrebe tržišta. Odgovor na te potrebe daje akvakultura – uzgoj riba koji već sada daleko premašuje ribolov, no donosi i niz izazova za proizvođače, veterinare, biologe i ekologe. Naime, aktualna hranidba riba nije odgovarajuća, velik broj riba na ograničenom području pogoduje pojavi i širenju bolesti, a ribogojilišta se mogu negativno odraziti na okoliš.
Kako bi se pronašla rješenja za to, u tijeku je projekt AdriAquaNet – Jačanje inovacija i održivosti u jadranskoj akvakulturi.
„Glavni je cilj projekta osnažiti održivu akvakulturu u Jadranskom moru koristeći napredna znanja i nove tehnologije. Pritom je obuhvaćen cijeli lanac – od proizvodnje u uzgajalištu riba do plasmana ribe i ribljih proizvoda na tržište. U projektu sudjeluju znanstvenici iz ukupno sedam istraživačkih institucija, četiri proizvodne organizacije i udruženja uzgajivača iz Italije i Hrvatske“, istaknuo je izv. prof. dr. sc. Boris Habrun, ravnatelj Hrvatskog veterinarskog instituta, predstavljajući projekt AdriAquaNet u Veterinarskom zavodu Rijeka.
Preduvjet zdravstvene ispravnosti i kvalitete svježe ribe i ribljih proizvoda je da potječu iz visokokvalitetnog i kontroliranog morskog okoliša. Takav je okoliš Jadransko more, no za razvoj uzgoja riba proizvođači i znanstvenici moraju raditi zajedno.
Najveće gubitke u uzgoju riba uzrokuju bakterijske i nametničke bolesti, a kako bi se izbjegla nepotrebna primjena antibiotika, najbolja prevencija je cijepljenje.