Hrvatski veterinarski institut

Hrvatski veterinarski institut

Hrvatski veterinarski institut

Z-III.3. Laboratorij za serološku dijagnostiku virusnih bolesti

Hrvatski veterinarski institut

Z-II.2. Laboratorij za opću bakteriologiju i mikologiju

Hrvatski veterinarski institut

Z-IV.3. Laboratorij za patologiju riba

Hrvatski veterinarski institut

Z-III.2. Laboratorij za dijagnostiku bjesnoće i opću virologiju

Laboratorij za analitiku stočne hrane Ispis E-mail
Autor Administrator   

Laboratorij za analitiku stočne hrane obavlja fizikalno-kemijske pretrage stočne hrane i mikrobiološko-mikotoksikološke kemijske pretrage stočne hrane.
Laboratorij analizira gotove krmne smjese, vitaminsko-mineralne predsmjese, krmiva biljnog, životinjskog i mineralnog podrijetla, masti odnosno masnoće koje se koriste u hranidbi životinja, te biološki materijal. Na temelju izvršenih pretraga ocjenjuje se hranidbena i mikrobiološka kakvoća gotovih krmnih smjesa i predsmjesa koje se koriste u hranidbi životinja zbog značajnog utjecaja na rast, prirastanje i zdravlje životinje tijekom uzgoja i proizvodnje i konačno na kakvoću finalnog proizvoda u prehrani ljudi. Laboratorij također izrađuje, linearnom programom optimizacije, recepturni sastav krmnih smjesa za hranidbu peradi za potrebe klijenata, te se bavi tehnologijom uzgoja i hranidbe peradi u intenzivnoj peradarskoj proizvodnji. U dogovoru ili na traženje klijenta laboratorij obavlja analizu po metodi koju klijent navede ili po metodi koju on dostavi ukoliko takva nije izdana kao hrvatska norma. U tom slučaju, u dogovoru s klijentom, laboratorij najprije uvodi i razrađuje metodu.  Visokoselekcionirane pasmine peradi u intenzivnoj proizvodnji  pored optimalnih i primjena mjera specifične imunoprofilakse moraju konzumirati hranu dobre kakvoće koja će uz minimalnu potrošnju osigurati optimalnu proizvodnost životinja. Poradi tako velike važnosti prehrane u ostvarivanju dobrih proizvodnih rezultata peradi, laboratorij za hranidbu Centra za peradarstvo aktivan je od samog njegova osnivanja i to na području kemijske analize stočne hrane te uključivanja stručnjaka u tehnologiju hranjenja peradi i proizvodnju krmnih smjesa.
Od 1969. godine u laboratoriju za fizikalno kemijsku analizu pretražuju se krmiva i krmne smjese za perad. Analize su usmjerene na osnovno hranidbeni sastav, kalcij, fosfor, mikroelemente (natrij, mangan, kalij, bakar, cink i željezo), vitamin A i E (metodom CarrPrice i kolorimetrijski Emmerie-Engel). Godine 1974. nabavlja se atomski apsorpcioni spektrofotometar za određivanje mikromakroelemenata u hrani i kalorimetrijska bomba za određivanje bruto energije krmiva i krmnih smjesa. Dokazivanje prisutnosti i određivanje količine protukokcidijskih lijekova (amprol, etopabat, sulfakvinoksalin, pirimetamin, klorpindol, robenidin, nicarbazin) ugrađenih u predsmjese i gotove krmne smjese u primjeni je od 1975. godine. Samo desetak godina nakon uvođenja visokotlačne tekućinske kromatografije, kao najsuvremenije tehnike u analitičkoj kemiji, nabavljen je visokotlačni tekućinski kromatograf (HPLC). Sadržaj vitamina A i E u predsmjesama u gotovim krmnim smjesama za hranidbu životinja se od 1977. godine određuje pomoću (HPLC). Zahtjevi proizvođača protukokcidijskih lijekova za brzom kontrolom dodavanja istih u vitaminsko-mineralne predsmjese i krmne smjese nametnuli su potrebu za proširenjem djelokruga rada HPLC. Određivanje aminokiseline metionina, te BHT što se dodaju i vitaminsko-mineralne predsmjese u primjeni od 1981./1982. godine. Zbog potrebe proizvodnje za brzim rješavanjem problema vezanih za hranu, 1983. godine nabavljen je infraalyzer 400 s računalom. Rezultati analiziranih smjesa pomoću istog aparata ostvaruju se u nekoliko sekundi, čime se dobiva ušteda u vremenu i kemikalijama te nema otpadnih tvari koje mogu onečistiti okoliš. Od 1984. godine se za potrebe prakse koristi program linearne optimizacije čime se može u kratko vrijeme sastaviti recepturni sastav smjesa po hranjivim tvarima optimalno uravnotežen obrok za životinje. Zbog zdravstvenih problema u peradarskoj proizvodnji koji su ukazivali na prisutnost pesticida tetra-metil-tiuram-disulfida (TMTD) uvedena je HPLC metoda analiza istog. Od 1985. godine u rutinski rad uključene su analize mikotoksina–ochratoksina A, zearenola i zearenona. Za dokazivanje mikotoksina u krmivima, odnosno krmnim smjesama nužna je suradnja mikologa koji će na temelju prisutnosti pojedinih pljesni procijeniti i izabrati uzorke koji će podvrgnuti mikotoksikološkoj pretrazi, iako prisutnost karakterističnih pljesni ne mora uvijek biti siguran indikator prisutnosti mikotoksina i suprotno. Prema mikološkoj analizi uzorak ne mora biti sumnjiv na prisutnost mikotoksina, što ne znači da toksini nisu prisutni u hrani. Da bi se izbjegli problemi u probavi sirovog škroba u mladih životinja i mesojeda. škrob u hranama istih životinja potrebno je podvrgnuti postupke dorade toplinom koje se može izvesti raznim tehnikama (pregrijana para, mikronizacija, tostiranje, pahuljičenje i dr.). Isti postupci imaju za cilj povećati probavljivost žitarica kao hrane, tj. njenu iskoristivost. Određivanjem stupnja želatiniranja škroba u žitaricama i hrani, - izraženo kao hidrolizirani škrob u postotku ukupne količine u uzorku s korekcijom za reducirani šećer i prirodnu boju, može se procijeniti uspješnost dorade žitarica toplinom. Opće prihvaćeno je dodavanje masti–masnoća krmnoj smjesi pripisuje se činjenici da njen dodataka krmnoj smjesi ima znatnih prednosti (gustoća energije uz najnižu cijenu koštanja po jedinici energije, sadrži nezasićene masne kiseline koje su nužne u hranidbi  životinja, poboljšava ukusnost i konverziju hrane itd.). U posljednjih dvadesetak godina, provedena su brojna istraživanja u svrhu identifikacije i određivanje pokazatelja potrebnih za izradu optimalne recepture i smjernice na temelju kojih se može procijeniti kakvoća masnoće, jer smanjenje kakvoće masnoće u hrani očituje se u smanjenju prirasta u monogastričnih životinja. U svezi s istim danas se kao pokazatelj optimalne kakvoće masnoća kao dodatka hrani, među inim procjenjuje-određivanjem: slobodne masne kiseline, nečistoće, neosapunjive tvari, oksidirane masne kiseline, jodni broj peroksidni broj, sastav masnih kiseline i dr. Ocjenjivanje pravilnosti postupka dorade toplinom zrna soje izvodi se određivanjem aktivnosti ureaze, topivosti bjelančevina u vodi u odnosu na ukupne bjelančevine te tripsin inhibitora itd.
Laboratorij za analitiku stočne hrane opremljen je za određivanje vlage, pepela, masti vlakana i bjelančevina; za određivanje makro-mikroelemenata metodom atomske apsorpcione spektrometrije; za spektrofotometrijske metode; za kromatografske metode; mikrobiološke-mikotoksikološke metode. Analize se obavljaju po referentnim metodama što su preporučene ISO standardima a prihvaćene kao hrvatske norme ili su obavljene u AOAC metodama.
Odlukom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva (NN br.:44/1999) Hrvatski veterinarski institut, Centar za peradarstvo je ovlašteni i referentni laboratorij za ispitivanje kakvoće stočne hrane za obavljanje fizikalno kemijskih, mikrobioloških i toksikoloških ispitivanja.
Laboratorij za mikologiju i mikotoksikologiju osnovan je 1972. godine. Osnivanje laboratorija potaknula je prvenstveno peradarska proizvodnja, stoga što se sve više zapažalo da stočna hrana posredno ili neposredno sudjeluje u pojavi bolesti peradi. U samom osnutku u laboratoriju je kontrolirana mikrobiološka ispravnost hrane za životinje, identifikacija plijesni i bakterija iz hrane i organa uginule peradi, te kasnije i dokazivanje antikokcidijskih sredstava u krmnim smjesama, te analize krmiva na prisutnost mikotoksina metodama tankoslojne kromatografije. 1985. godine uvode se metode za analizu fungicida i metode visokotlačne kromatografije za mikotoksine. Krajem 2000. godine usklađuju se postupci i metode mikrobioloških i mikotoksikoloških pretraga uzoraka krmivima prema ISO standardima i AOAC analitičkim metodama. Stočna hrana izvor je hranjivih i biološki djelatnih tvari koje količinom i kakvoćom moraju zadovoljiti potrebe suvremenih linija peradi. Međutim, hrana je često kontaminirana plijesnima u nekoj fazi proizvodnje, prerade, transporta ili uskladištenja. Osim kemijske razgradnje ugljikohidrata, bjelančevina i ostalih esencijalnih tvari, plijesni često luče i sekundarne produkte vlastitog metabolizma koje nazivamo mikotoksini. Danas se smatra da je 25% svih žitarica kontaminirano sa mikotoksinima. Posljedice onečišćene hrane očituju se gubicima u hranidbenoj vrijednosti i organoleptičkim svojstvima, a učinak mikotoksina direktno djeluje na zdravlje i proizvodne rezultate peradi.
Današnji rad laboratorija za mikologiju i mikotoksikologiju obuhvaća sljedeće pretrage: kontrola mikrobiološke ispravnosti sirovina i stočne hrane; izdvajanje i identifikacija plijesni i bakterija iz hrane; dijagnostika bolesti uzrokovanih patogenim plijesnima; kontrola mikotoksikološke ispravnosti sirovina i stočne hrane pomoću metoda TLC-a i HLPC-a za dokazivanje mikotoksina (T-2, DAS, zearalenona i derivata, ochratoksina i DON-a); određivanje protukokcidijskih pripravaka u smjesama i premiksima.
Laboratorij za tehnologiju Centra za peradarstvo posebnu je aktivnost imao u počecima stvaranja, širenja i organiziranja intenzivne peradarske proizvodnje kod nas, budući da su stručnjaci odjela izrađivali idejno tehnološku dokumentaciju gotovo za sve farme i objekte uključene u tu proizvodnju. Osim toga, stalna kontrola provedbe tehnologije kao i primjena novih tehnoloških dostignuća u proizvodnju, iziskivalo je stalni boravak stručnjaka na terenu pa je u pojedinim momentima to bio i najbrojniji odjel Centra za peradarstvo. Kako se je naše peradarstvo moderniziralo i osuvremenjivalo u svakom svom segmentu, njegove su potrebe u smislu stručno znanstvene nadgradnje se mijenjale pa se tako i djelokrug i profil rada stručnjaka ovog odjela prilagođavao tome. Tako je započela intenzivnija kontrola ambijentalnih čimbenika u proizvodnji i pojedinih tehnoloških segmenata koji su mogli zbog svog lošeg stanja negativno djelovati na zdravlje i proizvodnost peradi. Dakle, osim izrade idejno tehnološke dokumentacije za izgradnju peradarskih pogona, kontrole ambijenta i tehnologije proizvodnje, stručnjaci ovog odjela svojim su stručno znanstvenim radom uključili se u očuvanje zdravlja peradi u proizvodnji što je i danas veliki dio njihove aktivnosti. Ocjena uspješnosti proizvodnje također je u djelokrugu rada stručnjaka ovog odjela kao i utvrđivanje negativnih čimbenika koji je mogu narušiti u svim njezinim proizvodnim kategorijama i segmentima.